Lidosfera

nedjelja, 27.05.2012.

ZNATIŽELJA

Idilu ljetnog sutona, popraćenu lavežom pasa iz prigradskog naselja, poremetio je zvuk automobila, koji je velikom brzinom jurio iz pravca grada.
Istovremeno, velika blještava kugla, poput kakve popratne pojave, proletjela je iznad ceste i nestala u obližnjem šumarku.
Auto je zaplesao po asfaltu, ostavljajući za sobom oblačić plavičastog dima, pa se zabio u zaštitnu ogradu, izbacivši vozača kroz prednje staklo. Tijelo je udarilo o padinu, odskočilo i zaustavilo se u isušenom jarku. Lavež pasa se pretvorio u jezivo zavijanje.
Nedugo zatim, iz šumarka je izašlo jajoliko, četveronožno biće i prišlo nepomičnom tijelu. Zaustavivši se tik ispred njega, spodoba je istaknula duguljasto ticalo i spustila ga na čovjekovu glavu. U tom trenu, nekoliko metara uokolo, počela se dizati grimizna izmaglica, a u središtu maglovitog oblaka pojavila se trodimenzionalna projekcija sjećanja unesrećenog...
...Mladić mu drhtavom rukom pruža crnu kožnu torbu...Ruke mu bježe pod stol...Cijev pištolja se približava mladićevoj glavi... Bljesak! Mladićevo tijelo leži u lokvi krvi...Pred vratima stoji čovjek u uniformi i pokušava izvući pištolj, koji mu se nalazi za pojasom... Bljesak! Čovjek leži u lokvi krvi... Ljudi bježe s pločnika...Sjeda u auto...Bljeskovi u retrovizoru...
Tada je projekcija nestala, a biće je stalo lupkati udovima o tlo, ispuštajući zvukove koji su podsjećali na roktanje svinje. No, ubrzo se smirilo, pa se znatiželjno nadvilo nad ljudsko tijelo. Zatim je stalo iščezavati u vidu svjetlucave prašine, koja je potom, kao da je usisana, završila u ustima umirućeg.
A onda, odjednom, tijelo se počelo micati, a kad je razgibalo udove, ustalo se i krenulo ka slupanom autu.
Uto su se začule policijske sirene, rotaciona svjetla su obasjala okolinu, a iz megafona se začuo glas:-Odložite oružje i stavite ruke na potiljak!
No, tijelo nije slušalo, jer biće u njemu nije stiglo svladati ljudske mehanizme komunikacije. A trudilo se. Trebalo mu je još samo malo vremena...
Ali vremena više nije bilo. Kratkotrajni muk, kojeg su svi prisutni bili itekako svjesni, prekinulo je praskanje oružja i meci su počeli pljuštati zrakom.
Izrešetano tijelo se srušilo na zemlju, a znatiželjno, umiruće biće u njemu, napokon je osjetilo kako je to biti čovjek...